“Blago gladnima iz zednima pravde ,jer ce se nasititi.”


(owo je knjizevna tema..ili ovo nam je bila tema za domatji:)


  Bozije ili Isusove reci? Nije bitno, vazno je kome su upucene,a upucene su njima, ljudima.U nekim zemaljskim stvorenjima ove reci bude nadu, a u nekim strah.
  Krenucu od onih ljudi koji u ovim recima ne vide sebe, i bas to budi taj strah u njima.
Gresnici, sudili su, kaznjavali, bili nemilosrdni, a sada se kaju I plase se.
Plase se da sta god dobro urade da ipak nije dovoljno I misle da nemaju sanse I da im Bog nece oprostiti. Kako su cudni, kao da nemaju ni gram mozga, vernici su, a ne ynaju ko je Bog I ne ynaju ya njegove sposobnosti. Znaju sta je greh, znaju da su gresnici, ali ne ynaju pravo znacenje reci POKAJANJE, I to ih unistava. Na njihovom mestu pre bih se plasila svog neznanja...mada kad bolje raymislim mislim da ih I neynanje plasi samo misle da je to nesto drugo. Sramota je biti hriscanin, kajati se, a pritom sumanjati u Boga da vam nece oprostiti, e ovo je greh. Ynaju da je u hriscanskoj veri pored ljubavi I vere jos ynacajno OPRASTANJE, I da ybog toga postoji pokajanje, ali ne raymisljajuci o tome oni propadaju tj. njihov moyak puca, jer se plase, plase se Boga. Plase se da Im on nece oprostiti, iako je Bog bas tu ybog njih da im oprosti.Hoce li im ovo oprstiti? Hoce, ja bar ne sumnjam, jer ja se molim sa strahopostovanjem I tako se odnosim prema Bogu, on je ya mene sve, moja mapa do vecite svetlosti.I ja “Verujem u jednog Boga Oca, Svedrzitelja, Tvorca neba I zemlje I svega vidljivog I nevidljivog.” I to ce me spasiti!
Kontrast, jin I jang, druga polovina, oni koji vide nadu, koji su gladni I zedni.
Ynaju Bozije zapovesti, veruju, nevini su. Boreci se da im bude bolje, da se nepravda odstrani, da svi zive kao ljudi ili bar delom kao mi, cudan narod. Druga Bozija zapovest glasi:”Ljubi bliznjega svojega kao samoga sebe” to ih cini pravednim, cini ih ratnicima pravde I bore se da je osvoje. Zudeci za pravdom, kao sto su Romeo I Julia zudeli jedno za drugim, neraskidva veza, vecita ljubav, ta zudnja dovesce ih u ruke Boga, odletece u nebo kao ptice, slobodni I bez okova na sebi. Mi ih posmatramo I vidimo sta im se desava, vidimo koliko su nesrecni, jer neprestano ih okruzuje nepravda, to ih boli.
Bol je jak, ali taj bol nije jaci od molitve, molitva je lek, duse izlecene.
  A ja zajedno sa njima, ljudima, molim se sa strahopostovanjem I “cekam vaskrsenje mrtvih”, zajedno sa njima kao borac pravde cekam nagradu, cekam da Bog prozove moje ime,a do tada “Oce nas…”


...Pslednji korak...

............................................................................................................
Tap,tap...jedanaes, dvanaest, trinaest....
Brojim stepenice dok se penjem, dok se penjem stepenicama smrti.
Brojim sekunde, poslednje sekunde mog zivota...
Razmisljam o svemu, ali ne i o tome da odustanem...molim se Bogu da mi oprosti sve grehe i meni i tebi, tebi moj ubico...
Placem, jer zelim da vidim kako izgleda poslednji plac...u meni u pomesana osecanja...
...............................................................................................................
.....Tu sam....
sescu na ivicu zbrade, jer zelim da se oprostim od zivota...pusticu svoju omiljenu pesmu i gledati po poslednji put taj mesec...taj mesec koji me je bezbroj noci posmatrao dok placem, mesec koji zna sve moje tajne...
................................................................................................................
Dok posmatram mesec po glavi mi se mota tvoj lik tugo...eh...ne mozes ni sad da me ostavis na miru...ali...kad bolje razmislim ti si uvek bila uz mene, bas kao najbolja drugarica, a ja sam bila okrutna prema tebi .....sad cu se zaouvek oprostiti od tebe...
.................................................................................................................
ustala sam...spustam pogleda dole i vidim masu ljudi, a u njoj tvoj lik moj neprijatelju...gledam u tebe , a ti mi mases i sa usana ti citam ZBOGOM...
Cujem korake...
...ah...znam ciji su, znam ko je..to je Sreca...ironicno se smeskam...osecam pritisak njenih ruku na mojim ledjima...opet me je izdala....
Padam...u trenutku sam se setila svih lepih trenutaka u mom zivotu...sapnula sam zivotu ZBOGOM kad /./___________________(peeeeep)....
...............................................................................................................
(ovo /./_________ je ono kao kad srce prestane da radi ...ona mashina i ono)

 


Josh nesh o meni...

U moj zivot mnogi ljudi su dolazili I odlazili, ali nijedna osoba nije ostavila takav utisak na mene kao sto je Antoni Gaudi, poznati katalonski arhitekta, ali za mene nesto vise od arhitekte, za mene osoba kojoj se divim.
 Covek sa dva lica, koji zivi u dva razlicita sveta koja su tako daleko, ali ipak tako blizu.
Zivot ovog covek, za mene nesto vise od coveka, nije bio obican, nasuprot bio je daleko od obicnog. Sam je izabrao nacin na koji ce ziveti I to ga je ispunjavalo. Dva Gaudijeva sveta od njega su napravila pravog normalno coveka, a nije li norma ono za cime danas tezimo? Njegova dela ne ostavljaju samo utisak, vec I zbunjuju samog coveka, njegovi radovi kao da su iz maste nekog desetogodisnjeg deteta, a ne nekog povucenog coveka.
Jos uvek sam fascinirana njegovim radovima, zivotom koji je mudro ziveo, praveci se da nije ono sto jeste,praveci se da je siromah. Taj arhitekta kao da je bio savrsen, bio je covek, a ujedno je bio I kreativan, mudar, dete, bogat, siromasan, bio je sve.
"Bogatstvo vodi ka oholosti, a siromastvo ka eleganciji i lepoti",ove Gaudijeve reci prate me,a I pratice me kroz zivot, one otkrivaju njegovu lepotu. Zivot nije bio lak, ali to ga nije sprecilo da postane jedan od najboljih arhitekta, borio se da opstane, radio I uspeo. Sagrada Familia, njegovo remek-delo, koje se jos uvek gradi, deluje kao da nije delo normalnog ovozemaljskog coveka, kao da su ga vanzemaljci osmislili to je taj drugi Gaudijev svet. Medjutim nijedno njegovo delo nije izuzetak,jer svako delo, iz Gaudijevog sveta, ostavlja veoma jak utisak na coeveka, taj covek koji jednom vidi njegovo delo ili dela, nece prestati da sanja o tome da ih opet vidi, Barselona se ponosi. Ovog coveka ne znajuci ko je on u stvari,da nije siromah,vec da se namerno tako oblacio,taxisti su odbijali da ga odvezu do bolnice, i su mislili da nece moci da im plati, I koji je umro u bolnici za siromasne,a pritom mu to nije smetalo, divim mu se.

Gete je rakao:"Najveći čovek uvek ostaje dete", ali Antonio je uvek bio dete koje je bilo najveci covek.

by: Sanja

Gaudi


O da...to sam ja...^.^...

...Po nekom obichaju prvo da se predstavim...Ewe owako pa zowem se Sanja, a mozete me zvati telefonom, a nekad dodjem i sama...malo serem sto mozete videti sami XD...'93 sam god...ucim u gimnaziji...volim metal i hip hop :P i sve sto ide uz to...uchim da sviram gitaru...poshto sam filolog imacete priliiq da widite tj. da procitate neke moje sastawe... wolim da pishem... imam nekoliko extra drugova i drugaritza i jednu naj Boyanu... treniram HiP HoP, atrenirala sam rukomet 7 godina i prestala :(... uchim engleski i nemacki, a latinski moram... volim ljubav, jer taj ljubavni bol je najsladji :X)...I SAMO JOSH NESH:

..................................CARPE DIEM..................................

..................................MEMENTO MORI.........................